|
|
ANTARKTIK
Antarktik (od grčkog Ανταρκτικως, suprotno od arktik) je kontinent koji okružuje južni pol Zemlje. Jedini je ljudima nenaseljeni kontinent na Zemlji.
1. Klima
Antarktik je kontinent klimatskih ekstrema. Od svih dijelova zemlje on jenajhladniji:
- Prosječna godišnja temperatura u unutrašnjosti kopna je -55°C. Prosječna mjesečna temperatura kreće se zavisno od dužine dana. U vrijeme polarne noći arktičke zime, sunce se uopće ne pojavljuje, dok za vrijeme arktičkog ljeta sija 24 sata dnevno. Tako je u unutrašnjosti prosječna septembarska (zima na južnoj polulopti) između -40 i -68 Celzijevih stepeni a uz obalu oko -18°C. (21. srpnja 1983. u ruskoj stanici Vastok izmjereno je -89,2°C, što je najniža temperatura ikada izmjerena u slobodnoj prirodi na Zemlji). Tokom ljeta, u najtoplijem mjesecu julu, temperatura uz obalu penje se na koji stepen iznad nule. Zbog ovakvih temperatura postoji samo par antarktičkih jezera i samo jedna, a i to povremena, rijeka, Onyx river.
- s najmanje padavina: Ovdje su u pravilu padavine u obliku snijega. U središnjim dijelovima prosječna godišnja količina je nešto iznad 40 l/m˛. Ako se primijeni kao kriterij godišnja količina padavina, tada se Antarktik treba smatrati pustinjom (i to najvećom na Zemlji). Na obalama je količina padavina veća, i iznosi prosječno 500-600 l/m˛. Oborine su i ovdje najčešće snijeg, no ponekad padne i kiša.
- najvjetrovitiji: Nad kontinentom je visok atmosferski vazduh (semipermanentni anticikloni), pa prema obalama neprekidno duvaju snažni vjetrovi. Tako je 1972. kod stanice Dumont-d'Urville izmjerena brzina vjetra od 327 km/h (91 m/s). Ti vjetrovi imaju veliki uticaj na okolna mora.
Oko 98% površine je pokriveno ledenim pokrovom prosječne debljine oko 2.000 m (najveća debljina je 4.770 m). Količina leda se procjenjuje na oko 30 miliona kmł, što je oko 90% ukupne količine leda na Zemlji. Led s kontinenta spušta se prema moru kao ledenjak, stvarajuci ledene police (barijere, šelfove) od kojih se odlamaju ledeni bregovi koji zatim plutaju okolnim
morima.
2. Reljef
Kada se dodaju ledene police (ledeni šelfovi), ovaj kontinent ima oko 14 milijuna km˛ što ga čini petim po veličini na Zemlji. Stvarna veličina Antarktika nije tačno poznata, jer se ispod ledenih polica nalazi i voda.
Antarktik je zalivima Rossovog i Weddellovog mora a između njih Transatlantičkim gorjem podijeljena na puno veći istočni (oko 3/4 površine) i zapadni dio (oko 1/4).
Istočni dio je valoviti ravnjak pod ledenim pokrovom, građen od gnajsa, granita i škriljevca, prekriven mjestimično pješčenjacima i eruptivima. U ovom dijelu kontinenta, postoji samo jedan ugasli vulkan, Gaussberg. U ovom dijelu Antarktike je i najdublja tačka na kontinentu, 2.555 metara ispod nivoa mora, u Bentleyevom jarku.
Zapadni dio nije kompaktna kopnena masa. To su zapravo ostrva međusobno povezana debelim ledenim pokrovom. Tu se nalazi najviši vrh kontinenta, Vinstonov Massif (4.897 m) u gorju Ellsworth, ali i veći broj aktivnih vulkana, najpoznatiji je Mount Erebus.
Ako se zanemare brojna manja ostrva, najbliže tačke susjednih kontinenata su Ognjena zemlja na jugu Južne Amerike, rt Agulhas na Tasmaniji i Novi Zeland.
U odnosu na mora koja ga okružuju, postoje razna mišljenja. Neki geografi zastupaju misljenje da su vode koje okružuju Antarktik poseban Antarktički okean nazivan još i Južnim okeanom ili Južnim polarnim morem, dok drugi smatraju da to nije zaseban okean, nego da uz obale Antarktike završavaju najjužniji dijelovi Pacifika, Indijskog i Atlantskog okeana.
Okružuju ga (u smjeru kazaljke na satu) Rossovo, Amundsenovo, Bellingshausenovo i Weddellovo more. Pored navedenih, neki geografi smatraju i Davisov zaljev zasebnim
morem.
3. Biljni i životinjski svijet
Antarktik je okružena ogromnim područjima po kojima pliva morski led, led od smrznute morske vode (zbog slanosti, more se smrzava na -1,8°C) i gdje se razvio jedan od najbogatijih ekoloških sistema na svijetu. Mora vrve divovskim jatima krila i drugih malenih rakova. To je temelj prehrambenog lanca za mnoge životinje: ribe, kitove, perajare, pingvine i brojne vrste morskih ptica.
Ovdje živi i veliki broj raznih vrsta foka, među najbrojnije spadaju Weddelove foke, foke rakojedi i morski leopardi. Njima se tokom ljeta pridružuje još oko 100 miliona ptica selica koje se gnijezde na okolnim ostrvima ili na dijelovima kontinenta koji nisu pokriveni ledom. Procijenjeno je, da samo kitovi Južnog mora pojedu oko 55 milijuna tona glavonožaca što odprilike odgovara količini od tri četvrtine ukupnog ulova riba svih ribarskih flota na Svijetu.
Suprotno ovom vrlo bogatom i raznovrsnom životu u okeanu i uz rubove ledenih polica, život na kopnu, s izuzetkom tzv. antarktičkih oaza, gotovo da ne postoji. Na ostrvima dominiraju močvare i tresetišta (cret) s jastučastim biljem, lišajevima i mahovinama. Na kopnu kontinenta, uz navedeno, raste samo jedna biljka, trava Aira antarctica, a i ona samo do 62° južne geografske širine. U međuvremenu je utvrđeno postojanje više vrsta lišajeva i mahovina, neke mikroskopske gljive i razne vrste
bakterija.
4. Politička istorija i podjela
Zahvaljujući udaljenosti od trgovačkih putova, nestvarnosti i čovjeku neprijateljskog okoline Antarktika, ovo područje je ostalo pošteđeno procesa koloniziranja 19. i 20. stoljeća.
Iako Antarktički ugovor zabranjuje teritorijalne zahtjeve, oni postoje od ranije, a Ugovor ih je samo "zamrznuo". Tako Ugovorom ustvari politički odnosi na Antarktici nisu konačno razjašnjeni. Teritorijalne zahtjeve postavili su Čile, Argentina, Velika Britanija, Norveška, Australija, Francuska i Novi Zeland, pri čemu se neka zahtjevana područja preklapaju, dok nad drugim područjima nitko nije postavio zahtjev. Od prvobitnih 12 država koje su 1959. sklopile Antarktički ugovor, broj potpisnika je do sada narastao na 43 države (punopravno članstvo, što uključuje znanstvenu postaju na
Antarktiku).
5. Populacija
Antarktik nema stanovništva u pravom smislu riječi. Ljeti u 80-tak naucno-istraživačkih stanica živi oko 4.000 a zimi oko 1.000 ljudi. Taj broj je vrlo promjenjiv. Najveća takva stanica je McMurdo gdje je usred antarktičke zime 2005. živjelo više od 240 ljudi.
U stanicama naucnici se bave cijelim nizom naucnih područja, od astrofizike, biologije, geologije, glaceologije, klimatologije i meteorologije do okeanografije.
6. Infrastruktura
Zabačenost i ekstremni klimatski uslovi uzrok su da je Antarktik u odnosu na svoju veličinu daleko najslabije infrastrukturno razvijen kontinent. No, kad se uzme u obzir vrlo nizak broj stanovnika (najviše 4.000) i ekstremno nisku gustoću naseljenosti, to i nije tako začuđujuće.
|
|
|
|
|
|
