JEDNOSTAVAN ZIVOT
Hriscanska sekta, Huteriti biva prognana iz Evrope u 19. vijeku. Ova grupa nalazi mir u Americi gdje jos uvijek zivi po svojim starim obicajima.
Tamo gdje nas ova prica vodi, priroda je odradila mnoge prekovremene casove kako bi stvorila geoloski metez poznat pod imenom Missouri Breaks. Krecemo na put ka Montani. Rijeka Missouri, s gotovo uvijek poplavljenim priobalnim ravnicama, zatim duboka i strma, presusena korita brojnih drugih rijeka i potom otvorena prerija zajedno cine vrlo raznorodno podrucje kakvo cete naci u rijetko kojoj saveznoj drzavi Amerike. Turista je ovdje daleko manje nego bilo gdje drugo u USA.
Usred prerije americke savezne drzave Montane zive Huteriti. Ko je ta cudna grupa porodica? Huteriti lice prilicno na mnogo poznatije Amise, sektu koja takodje zivi izolovana od modernog drustva na veoma jednostavan nacin. Za njih je vrijeme stalo jos u 16. vijeku!
Na podrucju sjeverne Montane danas ih ima 50-ak kolonija Huterita, s ukupnim brojem stanovnika od oko 4.000. Ukupno 460 kolonija, sa 46 hiljada stanovnika, rasuto je u Sjevernoj Americi, na ravnicama Montane i njoj susjednih drzava, Sjeverne i Juzne Dakote, te preko granice, u Kanadi.
Ravnice Montane, dviju Dakota i Kanade pruzile su izolaciju i plodnu zemlju koje su Huteritska braca trazila nakon vjerskog progona iz Rusije tokom 1870-tih. Nepopustiljivi kad se tice takozvanog 'odraslog baptizma', zivota u zajednici te odbijanja nosenja oruzja ili ucestvovanja u bilo kakvim vladajucim drustvenim ili ekonomskim ustanovama, ti su Anabaptisti vec bili prognani iz Austrije, Moravske i nekih drugih istocnoevropskih zemalja. Huteriti su stigli u Juznu Dakotu i tu sretno i mirno zivjeli sve dok Ameriku nije zahvatila patriotska groznica prvog svjetskog rata. Kako bi izbjegli vojnu obavezu bili su prisiljeni da se pomjeraju na sjever, u Kanadu. Vladina ogranicenja na posjedovanje zemlje vratila su ih nakon rata iz Kanade u Ameriku. Tada je i osnovana prva huteritska kolonija u Montani, kraj Lewistowna.
Kako cete prepoznati da se radi o huteritskom naselju? U prvom redu, po urednom nizu lijepo odrzavanih kuca, ociti znak uspjesnog ratarstva. I po odjeci, uvijek domace proizvodnje i uvijek crnoj, bez obzira da li se radi o muskoj ili zenskoj. Huteriti, prognanici iz Staroga svijeta, govore tesko razumljivim njemackim dijalektom, majstori su zemlje i sluze Bogu.
Zivi i pusti druge da zive, zivotna filozofija koja prevladava u cijeloj Montani, pruzila je i Huteritima uslove da nastave s onakvim nacinom zivotom kakav su sami odabrali. U svakoj kolonija zivi od 60 do stotinu clanova. Sebi dovoljni, izolovani po sopstvenoj volji i izboru, Huteriti se ne mijesaju sa sekularnim svijetom. Ne nagovaraju druge da im se prikljuce i veoma tesko primaju druge u svoj drustveni sistem.
To naravno ne znaci da su nedruzeljubivi. Dobri su kao sugradjani i uvijek spremni da pomognu ne-huteritskom farmeru. U gradove odlaze samo kad treba glasati, kad su im potrebne neke namirnice ili kad prodaju sopstvene proizvode. Za te prilike ponekad i obuku zapadno odijelo. Inace, zive spartanskim nacinom zivota koji se temelji na nacelima vjerske sekte 16. stoljeca.
Kod kuce se uvijek govori tesko razumljivi njemacki, a engleski samo s vanjskim svijetom. Muskarci su zemljoradnici, zene domacice. Ozenjeni muskarci imaju bradu i nose pantalone na tregere. Djeca idu u skolu samo do svoje 16. godine. Nakon toga rade u sopstvenoj koloniji. Zene se smiju udavati izvan kolonije i potom zive u koloniji svog supruga. Desava se da mladi svijet avanturistickog duha doslovce pobjegne iz kolonije. Kad jedna kolonija preraste potrebe farme, dijeli se u dvije i pola njenih clanova seli na novu lokaciju. U srcu svake od kolonija filozofija je zajednickog zivota - sve sto se ima, dijeli se. Svi clanovi rade za koloniju, a kolonija se za njih brine od kolijevke pa do groba. Televiziju i radio ne gledaju i ne slusaju, za svoj posao nisu placeni, godisnji odmor je njima nepoznati koncept, ali nepoznati su im i - ubistva, dusevne bolesti i razvodi.
Kultura Amerike 21. vijeka gotovo da ne poznaje bliskost i prisnost kao socijalni momenat. Huteritske porodice tvrde da su bas to vrijednisti u kojima oni uzivaju.
[Izvor: www.nationalgeographic.com]
Da li su huteriti spoznali zivot i nasli njegove istinske vrijednosti? Napisi tvoj komentar [« Nazad |
Komentar | Pošaljite
članak/vijest |
